MIR, New York, 1954.

Augustinčićev Spomenik miru, postavljen pred zgradom Ujedinjenih naroda u New Yorku, jedan je od najmonumentalnijih spomenika u njegovu opusu, karakterističan primjer njegove konjaničke figure i najveći dar koji su Ujedinjeni narodi primili. Univerzalna poruka ovog spomenika i važnost mjesta na kojemu je postavljen zadržali su do danas njegovu simboličku i političku aktualnost.

Okolnosti nastanka tog konjaničkog spomenika bile su turbulentne, što se može iščitati iz sjećanja Krešimira Horvata (diplomata u Stalnoj misiji SFRJ pri UN-u od 1952. do 1956.), objavljenih 1983. godine u Analima Galerije Antuna Augustinčića te iz arhivske građe koja se čuva u dokumentaciji Galerije Antuna Augustinčića u Klanjcu.

Nakon Drugog svjetskog rata, Opća skupština Organizacije ujedinjenih naroda odlučila je da sjedište UN bude u Sjedinjenim Američkim Državama. U svrhu izgradnje sjedišta, grad New York i obitelj Rockefeller poklonili su 1946. godine zemljište između rijeke East i Prve avenije te Istočne 48. i Istočne 42. ulice na Manhattanu. S gradnjom kompleksa zgrada započelo se 1949. godine, a svaka zemlja članica UN-a dobila je određeni zadatak oplemenjivanja prostora. Tako su, primjerice, skandinavske zemlje uredile i dekorirale unutrašnjost Savjeta sigurnosti, Indija i azijske zemlje darovale su velike, rukom izrađene ćilime za dvorane, izrađene su tapiserije, poznati slikari darovali su svoje slike, itd. Krešimir Horvat navodi kako je tadašnja jugoslavenska vlada »… odlučila da i kroz svoj dar Organizaciji ujedinjenih naroda istakne svoje opredjeljenje za mir u svijetu« te je Antun Augustinčić »... bio pozvan da tu ideju i realizira«. Augustinčić je prihvatio zadatak i predložio izvođenje konjaničke statue koja će simbolizirati mir u svijetu. Odlučio se za ženski lik na konju, a razloge je objasnio odgovarajući na kasnija novinarska pitanja: ženski lik je smatrao prikladnijim za simboliku mira jer »... mir bi bio mnogo više zagarantiran, kad bi o njemu odlučivale žene, a ne muškarci«, a na primjedbu kako je konj ratnička životinja, odgovorio je »... kako se za mir treba boriti.« Skicu je dovršio 1952. godine i ona detaljno dočarava kasniju spomeničku izvedbu: trijumfalan ženski lik strogog pogleda usmjerenog ravno naprijed, koji u desnoj ruci drži globus, a u podignutoj ljevici maslinovu granu. Plašt koji joj vijori na leđima te konj u pokretu sugeriraju snažno usmjerenje prema naprijed, odnosno simbolično vođenje naroda svijeta k miru. Stoga ova kompozicija, uz naziv Mir (Spomenik miru), ima i alternativni naziv: Vjesnica mira.

Godine 1952., kada je većina zgrada kompleksa UN-a bila dovršena, Augustinčić je otputovao u New York da na licu mjesta odluči o točnom mjestu na kojem će spomenik biti smješten. U dogovoru s Biroom za izgradnju zgrada UN-a, na čelu s direktorom građevinskog odjela UN-a, arhitektom Wallaceom K. Harrisonom, odlučeno je da se spomenik postavi ispred zgrade Opće skupštine, na veliki plato uz sjeverni ulaz kroz koji svakodnevno prolaze tisuće posjetitelja. Augustinčić je želio da spomenik bude postavljen – kako je naveo – euritmično, misleći na usklađivanje položaja i dimenzija spomenika, očišta i ritma, čime će ostvariti cjelinu s kubusima zgrada UN-a: u zamišljenoj perspektivnoj liniji koja počinje na vrhu okomite, 160 metara visoke zgrade Tajništva, niz polegnutu zgradu Opće skupštine, Mir je smješten kao »završni akord« cijeloga kompleksa. Augustinčić je želio izbjeći šablonsko smještanje spomenika na glavnoj osovini spomenutog platoa, nego ga je zamislio u njegovu uglu, usmjerenoga tako da se siluetom ocrtava prema East Riveru (sl. 1). Prijedlog je predočen Komisiji UN-a koja je okupljala predstavnike SAD, Velike Britanije, Švedske, Francuske i Meksika. Komisija i glavni tajnik UN-a, Norvežanin Trygve H. Lie, odobrili su prijedlog te se Augustinčić vratio u Zagreb i započeo rad na spomeniku.

Iako je bilo planirano da spomenik bude otkriven u jesen 1953., radovi su se odužili: u prostoru Augustinčićeve Majstorske radionice na Jabukovcu u Zagrebu, kipar Velibor Mačukatin izveo je najveći dio modelacije spomenika u glini (sl. 2), a stručnjak za lijevanje umjetnina Josip Kroflin vodio je posao lijevanja spomenika u broncu u zagrebačkoj Ljevaonici umjetnina Akademije likovnih umjetnosti. Arhitekt Lovro Bilinić bio je angažiran za pripremu kamena kojim će se obložiti 10 metara visoki betonski postament za spomenik. Uz Augustinčićevo odobrenje, odabrao je crveni kamen iz kamenoloma Đurići – Kamenare u okolici Kotora te s tamošnjom tvrtkom ugovorio vađenje i isporuku sirovih kamenih blokova. Tijekom veljače i ožujka 1954. Lovro Bilinić obavio je kontrolu isporučenog kamena, nakon čega su kameni blokovi transportirani u njegovu klesarsku radionicu u Zagrebu. Nakon njihove višemjesečne obrade, Lovro Bilinić je kamene ploče dao ukrcati na brod Makedonija te je s njima otputovao u New York. Tamo se u ljeto 1954. godine sastao s arhitektom Wallaceom K. Harrisonom i zagrebačkim građevinskim inženjerom Ernestom Weissmanom kako bi detaljno pripremili postavljanje spomenika. Za to vrijeme, konjanička je figura izlivena u bronci u zagrebačkoj Ljevaonici umjetnina ALU i dopremljena do luke u Rijeci, gdje je ukrcana na brod Srbija za New York. Mir, koji su na tom putovanju pratili Antun Augustinčić i ljevač Josip Kroflin, stigao je u listopadu 1954. u bruklinšku luku, gdje je iskrcan (sl. 3) i pohranjen. U međuvremenu, pripreme za postavljanje spomenika naišle su na poteškoće: novoizabrani glavni tajnik UN-a, Dag Hammarskjöld, promijenio je odluku o smještaju spomenika. K. Horvat piše kako »…se njemu nikako nije sviđalo da se spomenik postavi uz plato neposredno uz zgradu Opće skupštine, nego je jednostavno predložio da se spomenik postavi na kraju velike ledine u blizini East Rivera, udaljen 200 metara od mjesta gdje je bilo dogovoreno da se postavi i prema čemu je Augustinčić i dao konačne linije i obrise spomenika.« Augustinčić je bio vrlo neugodno iznenađen tom odlukom, no usprkos svoj argumentaciji i ljutnji, spomeniku je određeno novo mjesto postavljanja. U konačnoj varijanti pomaknut oko četrdeset metara od prvobitno planirane lokacije, spomenik je dobio više mjesta oko sebe, no izgubljen je dojam cjeline i organske povezanosti sa zgradom Opće skupštine kako je to Augustinčić zamislio. Uz medijsku pozornost i policijsku pratnju, Mir je 1. prosinca provezen njujorškim ulicama (sl. 4) i dopremljen pred sjedište UN, gdje je postavljen na prethodno pripremljeni postament (sl. 5, 6 i 7).

Uz predstavnike medija, Spomenik miru 2. prosinca 1954. godine svečano su otkrili glavni tajnik UN Dag Hammarskjöld, predsjednik IX. zasjedanja Opće skupštine Eelco Van Klefens i tadašnji šef Stalne misije SFRJ pri UN dr. Jože Brilej (sl. 8). Augustinčić nije bio prisutan jer je bio angažiran na novom projektu, Spomeniku žrtvama fašizma u glavnom gradu Etiopije, Addis Abebi. Iduće godine, za spomenik Mir dobio je Nagradu Grada Zagreba.

Visok 5,5 metara i težak 7,5 tona, Mir je vidljiv sa svih strana te i danas dominira cijelim područjem (sl. 9, 10 i 11). No, nije imao mirnu sudbinu: tijekom 1950-ih godina crveni kamen na postamentu zamijenjen je bijelim kamenom s otoka Brača, a 1979. godine cijeli spomenik je bio privremeno premješten zbog izgradnje javne podzemne garaže. S vremenom, taj je konjanički kip postao amblematski kako za kipara, tako i za cijelo to razdoblje. Augustinčić je učvrstio svoju reputaciju kipara čija su se djela rado koristila za unaprjeđenje državne kulturne diplomacije, a i spomenik je doživio popularnost: grafički prikaz Mira (doduše zrcalno okrenut) od 1965. do 1993. godine krasio je avers crvene novčanice od 100 jugoslavenskih dinara (sl. 12), a još i danas se koristi kao dio logotipa Croatia filma iz Zagreba (sl. 13).

Godine 2008. započele su pripreme za veliku rekonstrukciju arhitektonskog kompleksa sjedišta UN, kojom su bile obuhvaćene i umjetnine postavljene u okolni prostor. Tako je i na Miru obavljena opsežna restauracija, koju su tijekom 2016. godine uspješno izvele njujorške tvrtke. Tvrtka di Domenico + Partners koordinirala je projekt restauracije i projektnu dokumentaciju. Konzervatorske ciljeve postavila je tvrtka Roussel Art Conservation koja je, uz pomoć tvrtke Craft Engineering Studio i njenog utemeljitelja, Nathaniela Stantona, razvila plan realizacije restauracije. Restauraciju je obavila ljevaonica umjetnina Polich-Tallix, a povjesničarka umjetnosti Marion Kahan istražila je povijest spomenika i nadgledala posao restauracije. Obavljen je opsežan i zahtjevan posao rastavljanja brončanog spomenika, detektiranja problematičnih spojeva, napuklina i dotrajalih, korodiranih dijelova te provedena analiza materijala. Shodno tomu, određeni su i izvršeni potrebni popravci i zamjene, a osobita pozornost pridana je sanaciji nogu konjske figure i nosačima kojima je kip učvršćen na postament. Time je konstrukcija kipa ojačana i statički stabilizirana. Na mjestima intervencije obavljeno je ponovno patiniranje površine bakrenim nitratom, a unutrašnjost kipa vakuumski očišćena. Po završetku restauratorskih radova, spomenik je ponovo montiran na postament (sl. 14, 15 i 16).

Brončana skica i gipsani model Spomenika miru (sl. 17) izloženi su u stalnom postavu Galerije Antuna Augustinčića u Klanjcu i nesumnjivo su među najatraktivnijim izlošcima. Razumljivo je stoga da Galerija Antuna Augustinčića (kao jedina muzejska institucija u Hrvatskoj) svake godine obilježava 21. rujna, Međunarodni dan mira. Prvo obilježavanje Međunarodnog dana mira u Galeriji organizirano je 2003. godine likovnom radionicom pod vodstvom kiparice Sanje Sašo i grčke umjetnice Tonie Glezakos. Od 2010. godine GAA kontinuirano obilježava taj dan izložbama, radionicama i predavanjima na temu mira. Tako su do sada ostvarene izložbe Marijna Abelmana (Nedužni krivi, 2010.), Leonarda Dokše (RAT i Mir, 2011.), učenika osnovnih škola iz Klanjca i Kumrovca (Moj portret za muzej, 2012.), Petra Popijača i Božidara Pejkovića (Dijalog, 2013.), Nikole Džaje (Uz MIR za mir, 2014.), Mile Blaževića (Mirotvorenje, 2015.) i Dragoslava Dragičevića (Strah(i)mir, 2016.). Uz svoju funkciju muzejskog eksponata, Augustinčićev Mir je 2010. godine poslužio kao inspiracija i predložak za ambijentalnu instalaciju Predraga Todorovića, izvedenu u Galeriji Matice Hrvatske u Zagrebu.

Pojam, simbolika i pojavnosti mira osobito su aktualni u današnjem svijetu, pa s pravom u budućnosti očekujemo još mnoge interpretacije – kako Augustinčićeva spomenika, tako i novih djela na temu mira koje stvaraju generacije koje dolaze.

Davorin Vujčić, kustos

Slikovni prilozi:

Slika 1: Maketa spomenika Mir i arhitektonsko-urbanistička situacija. (foto: T. Dabac, Fototeka GAA)Slika 2: U Majstorskoj radionici Antuna Augustinčića ispred glinenog modela spomenika. Slijeva: stolar Vlatko Bašic (izvođač drvene konstrukcije), Antun Augustinčić i kipar Velibor Mačukatin. (foto: T. Dabac, Fototeka GAA)

Slika 3 i 4: Dolazak Mira u New York. (foto: Č. Čurčić, Fototeka GAA)

Slika 5: Lovro Bilinić i Antun Augustinčić prilikom postavljanja spomenika u New Yorku (izvor: I. Lozica, Fototeka GAA)

Slika 6: Postavljanje Mira na postament (Fototeka GAA)

Slika 7: Mir na postamentu (foto: L. Goranin?, Fototeka GAA)

Slika 8: Predsjednik IX. zasjedanja Opće skupštine Eelco Van Klefens, glavni tajnik UN Dag Hammarskjöld i tadašnji šef Jugoslavenske misije pri UN dr. Jože Brilej prilikom svečanog otkrivanja spomenika. (foto: K. Horvat, Fototeka GAA)

Slika 9: Mir u New Yorku, listopad 1956. (foto: L. Goranin?, Fototeka GAA)

Slika 10: Mir u New Yorku, 2000-tih godina (izvor: Ministarstvo vanjskih i europskih poslova RH)

Slika 11: Mir u New Yorku, 2000-tih godina (izvor: Ministarstvo vanjskih i europskih poslova RH)

Slika 12: Novčanica od 100 jugoslavenskih dinara, avers

Slika 13: Logotip Croatia filma

Slika 14, 15 i 16: Restauracija (izvor: Ministarstvo vanjskih i europskih poslova RH)

Slika 17: Gipsani model spomenika u stalnom postavu Galerije Antuna Augustinčića u Klanjcu (Fototeka GAA)

Izvori i literatura:

Arhiva GAA

Slavko Batušić: »Najnovije djelo A. Augustinčića«, Naprijed, 27. 11. 1953., str. 1–2.

N. N.: »U Njujorku će ovih dana biti otkriven Augustinčićev Spomenik mira«, Borba, Beograd, 11. 12. 1954.

N. N.: »Privremeni premještaj«, Večernji list, Zagreb, 30. 3. 1979., str. 3.

Krešimir Horvat: »Sjećanja – 30 godina spomenika MIR u New Yorku«. Anali Galerije Antuna Augustinčića, br. 3. Klanjec, 1983.

Snježana Pintarić: Javni i nadgrobni spomenici Antuna Augustinčića. Magistarski rad, Zagreb, 1992. (Arhiva GAA)

Irena Kraševac, Davorin Vujčić: »Figuracija i modernost / Razgovor s kiparom Veliborom Mačukatinom«, Kvartal / Kronika povijesti umjetnosti u Hrvatskoj, IV – 1, Zagreb, 2007.

Polich Tallix: UN Equestrian final report, 25. 7. 2016.

Marc-Christian Roussel: Peace Monument Treatment Report for Structural Repairs, 28. 8. 2016.