ANTUN AUGUSTINČIĆ rođen je 4. svibnja 1900. u Klanjcu. Od 1918. studira kiparstvo na Visokoj školi za umjetnost i obrt u Zagrebu kod Rudolfa Valdeca i Roberta Frangeša, a nakon što je ona 1922. pretvorena u Kraljevsku akademiju za umjetnost i obrt, nastavlja studij kod Ivana Meštrovića. Nakon diplome 1924., kao stipendist francuske vlade odlazi u Pariz, gdje studira na École des Arts Décoratifs i na Académie des Beaux-Arts u klasi J. A. Injalberta. Godine 1925. izlaže u Salonu francuskih umjetnika i 1926. u Salonu nezavisnih.
Po povratku u Zagreb sudjeluje na izložbama grafike: godine 1926. u Zagrebu te 1927. u Lavovu i Zagrebu. Iste godine samostalno izlaže skulpture u Salonu Galić u Splitu, a 1928. sudjeluje na posljednjoj izložbi Proljetnog salona. Godine 1929. nalazi se među osnivačima likovne grupe »Zemlja« i biva izabran za njena podpredsjednika. Sa »Zemljom« izlaže 1929., 1931. i 1932. u Zagrebu te 1931. u Parizu, a od nje se rastaje 1933. Usporedno se njegovi radovi izlažu u Barceloni 1929., Londonu i Beogradu 1930. Od tridesetih godina intenzivira svoje bavljenje javnim spomenicima, započeto još 1928.
Sudjelujući i često pobjeđujući na brojnim javnim natječajima za spomenike širom svijeta, stječe ugled koji će ga uključiti u kolektivnu svijest kao majstora spomenika, poglavito konjaničkih, i koji će mu u konačnici donijeti status prvog državnog kipara. Tako će 1940. postati dopisnim članom JAZU, 1946. profesorom (i kasnije rektorom) ALU; godine 1947. bit će imenovan majstorom kiparom, a 1949. postaje redovnim članom JAZU i vodi Majstorsku radionicu za kiparstvo. Umro je 10. svibnja 1979. u Zagrebu, a sahranjen je u parku svoje Galerije u rodnom Klanjcu.  (B.P.)