U Studiju Galerije Antuna Augustinčića u Klanjcu, u petak, 25. travnja 2025., u 19 sati otvara se izložba Božidar Pejković : o-poruka, a trajati će do 25. lipnja 2025.
Ovom se izložbom, odlazeći u mirovinu, dugogodišnji voditelj Galerije Antuna Augustinčića oprašta od svog radnog kolektiva i muzejske zajednice.
O-poruka imenovana je analogno e-poruci. Dok predmetak e- nastaje kraćenjem pridjeva elektronička, predmetak o- nastaje kraćenjem pridjeva osjetilna, optička, očna. A i sam oblik kružnice kao grafijski znak postoji već kao egipatski hijeroglif u prikazu oka, dok u mlađem feničkom pismu pravilna kružnica nosi leksičko značenje »oko«. No, zanemarimo li spojnicu, odnosno zvukovnu razmaknicu, duhovito se poigravamo prenesenim značenjem riječi.
Kao zaljubljenik u jezik – bio on verbalni, likovni ili kakav drugi osjetilni – ovom izložbom nastojim artikulirano i razumljivo govoriti jezikom stečenim odgojem na zasadama Bauhausa, formalizma i strukturalizma, uz koje sam rastao, izrastao i, nadam se, dorastao.
Njome se – na kraju svog radnog vijeka i nadajući se svom budućem djelatnom vijeku – opraštam od svog radnog kolektiva i cjelokupne muzejske zajednice, uz izraze zahvalnosti i privrženosti.
(Iz kataloga izložbe)
Izložba je ostvarena uz potporu Ministarstva kulture i medija RH, a može se razgledati svakodnevno, osim ponedjeljkom, od utorka do petka od 9 do 17 sati, a subotom i nedjeljom u od 10 do 18 sati.
Božidar Pejković rođen je 26. travnja 1960. u Zadvarju. Osnovnu školu pohađa u Zadvarju i Omišu. Petogodišnju Školu za dekorativnu umjetnost i industrijsko oblikovanje u Splitu upisuje 1974. te maturirao 1979. (Odjel za industrijsko oblikovanje). Paralelno pohađa dva razreda pripremne pa tri razreda srednje Muzičke škole »Josip Hatze« u Splitu (Odjel teorije). Potom studira na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te 1989. diplomira komparativnu književnost kao prvi A predmet i povijest umjetnosti kao drugi A predmet (diplomski rad iz književnog prevođenja John Donne: La Corona). Po završetku studija nastavlja živjeti u Zagrebu.
Za vrijeme studija dvije godine (1981. – 1982.) radi kao pomoćni rekviziter u Teatru &TD u Zagrebu, a nakon diplome zapošljava se u Centru za jezike u Zagrebu, gdje školske godine 1990./91. predaje kulturnopovijesnu baštinu. Krajem travnja 1991. dolazi kao pripravnik na mjesto kustosa u Galeriji Antuna Augustinčića u Klanjcu te u lipnju 1992. polaže stručni ispit (tema: Problem originala u skulpturi). Iste godine upisuje postdiplomski studij iz povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (tema: Metodologija dokumentiranja skulpture u funkciji istraživanja i zaštite). Nakon što Uredbom Vlade RH iz srpnja 1992. godine Galerija Antuna Augustinčića postaje dijelom novosnovane muzejske ustanove Muzeji Hrvatskog zagorja, radi kao v. d. voditelja te od ožujka 1993. kao voditelj ustrojbene jedinice Muzeji Hrvatskog zagorja – Galerija Antuna Augustinčića, u zvanju višeg kustosa od srpnja 1999. te od prosinca 2021. u zvanju muzejskog savjetnika. U razdoblju od 2014. do 2016. biva i pomoćnikom voditeljice projekta Studio Galerije Antuna Augustinčića realiziranog sredstvima iz fondova Europske unije. Krajem travnja 2025. se umirovljuje.
Baveći se svim segmentima muzejske djelatnosti, stječe bogato i raznovrsno radno iskustvo: autor je šezdesetak izložaba (monografskih, studijskih, problemskih, autorskih) te nešto više izložbenih postava, vodičā za djecu i mlade te brojnih radionica i pedagoških programa. Godine 2010. osmišljava i započinje te nadalje dijelom realizira dugoročni izložbeni program Galerije program povodom Međunarodnog dana mira Uz Mir za mir; koncipira i organizira više značajnih simpozija na muzeološke, povijesnoumjetničke i teorijske teme (Antun Augustinčić u kontekstu hrvatske i europske skulpture,1995.; Muzeji u Hrvatskoj – jučer, danas, sutra,1996.; Skulptura na otvorenom, 2003.; Original u skulpturi, 2008.; Problem spomenika : spomenik danas, 2013.; Skulptura u muzeju, 2018.; Tezaurus skulpture, 2023.); kao urednik svih izdanja Galerije, od 1993. uređuje časopis Anali Galerije Antuna Augustinčića (u kojima objavljuje i zbornike radova spomenutih simpozija), više od stotinu kataloga izložaba i manjih ili većih tiskovina, a veliku većinu toga i grafički oblikuje.
Godine 2000. započinje neizostavnim sudjelovanjima Galerije u muzejskim edukativnim akcijama Sekcije za muzejsku pedagogiju i kulturnu akciju Hrvatskog muzejskog društva (od čega ih potpisuje 16), a 2010. sudjelovanjima u manifestaciji Noć muzeja (kojih potpisuje 12). U vrijeme svoje pojačane aktivnosti u Hrvatskom muzejskom društvu obavlja dužnost predsjednika Sekcije za muzejsku pedagogiju i kulturnu akciju (2006. – 2010.) te člana Izvršnog odbora (2006. – 2008.). Inicira i koncipira putujuće izložbe postera sudionika muzejskih edukativnih akcija (Baš-ti-na Iznenađenje, 2007.; Originalni dionici, 2008.; [U]okvir[i], 2009.), osmišljava i vodi akciju Original (2007.) te uređuje sva izdanja Sekcije. Godine 2016. Hrvatsko muzejsko društvo mu dodjeljuje Posebno priznanje za osobiti doprinos radu Sekcije za muzejsku pedagogiju i kulturnu akciju Hrvatskog muzejskog društva.
Uz osnovni muzejsko-galerijski posao, bavi se teorijom skulpture i kiparskim izrazom. Artikuliranim likovnim govorom uobličuje idejne koncepte u skulpturalne izričaje. Samostalno izlaže u Klanjcu (Muzej(i) ima(ju) pravo, 2001.; Muzeji i globalizacija : Tumačenje globalizacije – objašnjenje i razumijevanje, 2002.; Portal skulpture / Premosnica, 2005.; Bezglasne invencije, 2006.; Fontana koja se mijenja, 2012.; Dijalog, s Petrom Popijačem, 2013.; O-poruka, 2025.), Zagrebu (Bezglasne invencije, 2007.), Bolu (Bezglasne invencije, 2011.) i Splitu (Bezglasne invencije, 2017.) te skupno u Slavonskom Brodu (Zbirka Salona GAA, 2009.) i Klanjcu (Zbirka Salona GAA 1992. – 2022., 2022.). Godine 2012. Ive Šimat Banov ga uvrštava u svoju knjigu Hrvatsko kiparstvo od 1950. do danas.
