10. noć muzeja MHZ – Galerija Antuna Augustinčića – 30. I. 2015.
18.00 – 22.00 T u Noći muzeja – likovno-filmska društvena večer
18.00 – 22.00 T/IZLOŽBA
Trbuljak, Goran – otvorenje izložbe
Skice za skulpturu Mramor, kamen i željezo, 1993. – 2011., kontakt kopije negativa 18 x 24 cm
Skica za spomenik T, 2011., redimejd, kamera BOLEX H16 SBM, vis. 41,5 cm
Skice za skulpturu Star i ćelav u galeriji, 2005., kontakt kopije negativa 18 x 24 cm
3+3=7, eksperimentalni film, 2014., 7', produkcija „3D2D Animatori“
19.00 – 20.00 T/PROJEKCIJA
Trbuljak, Goran – animirani filmovi u produkciji Zagreb filma
SVAKI JE DAN ZA SEBE,SVI ZAJEDNO NIKAD, 2002., režija, scenarij
Posebno priznanje za najbolju animaciju, FIKE-Fest. Internac. De curtas metragend de Evora, Portugal 2002.
Glavna nagrada u kategoriji videa i reklama, EKOTOPFILM, Bratislava, Slovačka 2002.
Posebno priznanje, 14.International FanoFilm Festival, Bellochi, Italija 2002.
DUPLEX, 2004., režija, scenarij
OKTAVIJAN za animirani film, 14. DHF 2005.
GRAND PRIX Dan Hrvatske Animacije 2005. (ASIFA) 2005.
PLAKATKINO, 2008., režija, scenarij
REVIZIJA, 2009., režija, scenarij, animator
HELIXBAUHAUS, 2010., režija, scenarij
POW'S POV, 2011., režija, scenarij
20.00 – 22.00 T/DRUŽENJE
Tematsko druženje – otkrivanje postojećeg – potaknuto Teslinim genijem.
lg-lg-lg GAA u suradnji s ArTresor nakladom i Kulturnim centrom Klanjec.
Goran Trbuljak rođen je 21. 4. 1948. u Varaždinu. Maturirao je 1968. na Odsjeku fotografije škole za primijenjenu umjetnost u Zagrebu. Diplomirao je 1972. na Odsjeku grafike Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Tijekom 1973. i 1974. boravi u Parizu gdje kao stipendist francuske vlade studira slikarstvo na Ecole Nationale des Beaux Arts, a 1979. u New Yorku. Godine 1980. završio je studij na Odsjeku filmskog snimanja Akademije za kazališnu i filmsku umjetnost u Zagrebu, gdje i predaje od 1988. do danas. Snimio je dvadesetak igranih filmova, a bavi se i videom, fotografijom i grafičkim oblikovanjem.
Umjetničko djelovanje započinje u vrijeme prodora antislikarskih struja i konceptualizma odnosno nove umjetničke prakse krajem 60-ih godina, a nastavlja ga nepromijenjenom snagom u postkonceptualnoj umjetnosti od kraja 70-ih nadalje. Njegov je rad dosljedno obilježen preispitivanjem vlastita umjetničkog ponašanja, umjetnikova identiteta i odnosa umjetnik-društvo, bez obzira radi li se o umjetničkim akcijama (akcije grupe Penzioner Tihomir Simći}, 1969; Marine, 1970; Nedjeljno slikarstvo, 1974.), izložbama/radovima-jezičnim formulacijama (Ne želim pokazati ništa novo i originalno, 1971; činjenica da je nekom dana mogućnost da napravi izložbu važnija je od onoga što će na toj izložbi biti pokazano, 1973; Ovom izložbom održavam kontinuitet u svom radu, 1979; Retrospektiva, 1981; Star i ćelav traži... galeriju, 1994.), autorskim publikacijama (Artiste anonyme ..., 1976; Zapisi jednog umjetnika i Neobjavljene stranice iz zapisa jednog umjetnika, 1978;), procesualnoj umjetnosti (Javni sat umjetnosti, 1971.), ili umjetničkim predmetima (Zaostali radovi, 1990; Ograničeni radovi, 1994.).
Samostalno je izlagao gotovo 40 puta, a sudjelovao je na barem dvostruko više skupnih izložaba.