Galerija Antuna Augustinčića izložbom pod nazivom 3 u 1 predstavlja troje mladih likovnih umjetnika čiji su radovi sazrijevali tijekom njihovog studija kiparstva na zagrebačkoj ALU; oni su plodovi senzibiliteta koji se očituje u socijalnoj i ekološkoj osjetljivosti, u svijesti o rastućoj globalnoj dehumanizaciji i nužnosti osobnog duhovnog razvoja. Ono što im je, osim likovne kvalitete zajedničko, jest činjenica da propitivanje sebe i svijeta pretpostavljaju gotovim odgovorima.
Sklonost psihološkom pronicanju, bilježenju emocionalnih metamorfoza i terapeutski instinkt, vode Krešimira Katušića i kao čovjeka i kao kipara do usredotočenosti na oblike psihičke stvarnosti pojedinca kojeg stavlja u interakciju sa društvenim kontekstom, tražeći hrabrost ogoljavanja, istinu i smisao. Po istom je predlošku oblikovao pet gipsanih muških likova u veličini nešto većoj od prirodne, u skali od realizma do sumarno izvedene, ekspresivne figure; svaku od figura izveo je kao ilustraciju nekog psiho-emocionalnog stanja te ih, zamrznute u pokretu, razmjestio u psihodramskoj sceni. Komponirajući likovne elemente u prostoru, Krešimir Katušić oslikava odnose u i među ljudima.
Autoreferencijalni rad Ane Kovačić pojavni je oblik njenog unutarnjeg monologa, samorazotkrivajući autoportret u zatvorenoj prostorno vremenskoj kutiji, svojevrsnoj cameri obscuri u kojoj je multiplikacijom minijaturne autoportretne figure na zrcalnoj površini i projekcijom video zapisa, materijalizirala poplavu vlastitih sjećanja, misli i emocija. Dezorijentiranost odrazima izvanjskoga svijeta nagnala ju je na regresiju i traženje identiteta u prostorima nutrine. Ona se toga ne boji, doista; mogućnost obnavljanja sebe na jedan novi, bolji način, oslobađajući je osjećaj. Zrak izrona.
Igor Ruf je tijekom studija pokazivao sklonost filmu i glazbi te konstruktivističkom i arhitektonskom promišljanju. Svjetlost i pokret u temeljima su djela nazvanog Breeze, ideja kojega je začeta na ALU i na Indiana University of Pennsylvania gdje je, kao stipendist, počeo istraživati lumino‐kinetičke objekte. Tragajući za skulpturom kao „živim organizmom“, upustio se u igru svjetla i sjene, virtualnog i mehaničkog, stvarnosti i iluzije. Koristeći drveni kubus sa rešetkastom stranicom, ventilator, reflektor i trake tkanine, Igor Ruf izradio je objekt koji ljepotu ispoljava kao svjetlost u pokretu; stvorio je čaroliju koja sjenom sugerira prosijavanje nečeg bitnog ispod vidljive površine.
Davorin Vujčić
