Marijn Abelman

NEDUŽNI KRIVI / INNOCENT GUILTY

Galerija Antuna Augustinčića, 21. – 28. IX. 2010.

Nedužni krivi

Instalacija se sastoji od sobe u kojoj je pod prekriven vojničkim šljemovima, s nekoliko centimetara između, koji ostavljaju uzak ali dovoljno širok prostor za hodanje, a posjetitelji moraju prijeći sobu da bi došli do skulptura. Prisiljavam publiku da hoda između šljemova, pri čemu ih je nemoguće ne dotaknuti.

Većina žrtava u ratu nisu vojnici u borbi, već civili koji samo žele raditi svoj posao i gledati svoju djecu kako odrastaju imajući bolju budućnost. Većina njih zapravo ne mari za ono što se događa izvan njihova sela, iako se čini da su upravo oni ti koji plaćaju cijenu za vrijeme (i nakon) ratovanja.

U meni se javlja pitanje, jesu li ti civili zaista nevini? Tko je zaista kriv i kako definirati krivnju? Ono što se čini krivim u jednoj situaciji može biti nedužno u drugoj. Krivnja je način gledanja. Većina ljudi nema izbora misliti drugačije s obzirom na informacije koje su im dane. Propaganda otežava većini ljudi vidjeti što je stvarno a što lažno, ako je to uopće moguće vidjeti.

Pa tko je zaista kriv? Vojnik kojemu prijete bombaši samoubojice i udari projektila cijeli njegov život, ili borac za slobodu koji vidi oružani otpor kao jedinu preostalu nadu? Je li itko u ratu istinski nedužan ili istinski kriv?

U moju instalaciju svi ulaze nedužni. Još ništa nisu učinili. Tada su prisiljeni iskazati nepoštovanje prema masovnoj grobnici vojničkih šljemova i hodati ravno kroz njih, kao da se radi o uličnom kamenju, a ne o najvažnijem dijelu vojničkog oklopa, ne znajući tko ga je nosio i tko će u njemu umrijeti. Oni nemaju drugog izbora nego učiniti tako, kao što većina vojnika u ratu nema drugog izbora nego pokušati i učiniti najbolje od zbrke u kojoj su se našli.

U instalaciji zamjenjujem uloge, pretvaram ‘nedužne’ posjetitelje u oskvrnitelje grobova, a ‘krive’ vojnike u žrtve koje oskvrnuće ne mogu spriječiti.

Marijn Abelman