1900.
4. svibnja rodio se Antun, sin Katarine i Adama Augustinčića. Osnovnu školu završio je u rodnome mjestu.
1918-1924.
Antun Augustinčić upisao se u Višu školu za umjetnost i obrt u Zagrebu. Studirao je kiparstvo u klasi Rudolfa Valdeca i Roberta Frangeša Mihanovića do 1922, a od 1922. do 1924. u klasi Ivana Meštrovića. Tad su nastale i dvije važne skulpture u drvu: portret Nade Mikačić (1921) i portret žene (1923).
1924-1926.
Dobio je stipendiju francuske vlade i nastavio studij u Školi primijenjene umjetnosti i na Akademiji lijepih umjetnosti u klasi J. A. Injalberta. Izlagao je u Salonu nezavisnih i u Salonu francuskih umjetnika 1925. Radio je nacrte za predmete umjetničkog obrta i zarađivao dizajniranjem bočica za parfeme. Dobio je 2. nagradu na međunarodnom natječaju za arhitektonsko rješenje interijera robne kuće »Selfridge’s« u Londonu.
1928.
Modelirao je reljefe Otmica i Melodija te portret Zlatka Šnajdera. Izlagao je na posljednjoj izložbi Proljetnog salona.
1929.
S Krstom Hegedušićem, Leom Junekom, Otonom Postružnikom, Ivanom Tabakovićem, Franom Kršinićem, Omerom Mujadžićem, Vinkom Grdanom i Dragom Iblerom osnovao je naprednu likovnu grupu »Zemlja«. Izradio je sarkofag blažene Ozane Kotorske.
1930.
Modelirao nadgrobni spomenik obitelji Vajda na Mirogoju u Zagrebu. Načinio karikaturnu masku slikara Joze Kljakovića.
1932.
Nastao portret Ive Raića i Hrvoja Ivekovića. Izveo je Spomenik Petru Kočiću u Banjaluci s Vanjom Radaušem. Dobio je prvu nagradu na javnom natječaju za Spomenik kralju Aleksandru u Splitu (nije izveden). Postavio je Spomenik palim Šumadincima u Kragujevcu.
1933.
Nastali portreti Luje Novaka i Mladena Ivekovića.
1934.
Dobio je narudžbu i izvedbu Spomenika kralju Aleksandru u Varaždinu (otkriven 1935). Izradio je figuru Mojsija za nadgrobni spomenik obitelji Gluck na Mirogoju u Zagrebu. Dobio je prvu nagradu na javnom natječaju za Spomenik palim Nišlija-ma u Nišu.
1935.
Dobio je prvu nagradu i izvedbu Spomenika kralju Aleksandru u Sušaku (pomagao u radu Frani Kršiniću). Postavio je nadgrobni spomenik Ikar na Mirogoju u Zagrebu.

1936-1937.
Sudjelovao je na tri internacionalna natječaja: u Poljskoj za Spomenik šleskom ustanku i Jozefu Pilsudskom (1. nagrada), u Albaniji za Spomenik Skenderbegu (1. nagrada) i u Argentini za Spomenik Justu Joseu Urquizi (4. nagrada) 1937.
1936-1939.
Izvedba Spomenika šleskom ustanku i Jozefu Pilsudskom. Konjanička figura Pilsudskog bit će postavljena u Katowicama 1990.
1937.
Nastalo poprsje Stjepana Radića i konjaničke figure kralja Petra I. i Aleksandra I. na Mostu cara Dušana u Skopju. Svečano otkriven Spomenik palim Nišlijama u Nišu.
1938.
Nastala Jubilarna plaketa Benku Horvatu. Postavljeno je poprsje Stjepana Radića u Maču (Hrvatsko zagorje).
1939.
Postavljen je spomenik Rudar ispred zgrade Međunarodne organizacije rada u Zenevi.
1940.
Postavljeni spomenici: kralju Aleksandru u Somboru i strijeljanim radikalima u Zaječaru. Postao je član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, predsjednik za poticanje Društva prijatelja Sovjetskog Saveza u Zagrebu.
1941.
Nastalo je Raspeće za župnu ckrvu u Tuhlju.
1942.
Izradio je maketu za Spomenik Anti Starčeviću. Nastao je portret poglavnika Ante Pavelića, izlagan na izložbama u Berlinu, Bratislavi i Beču iste godine.
1943.
Otišao u partizane i sudjelovao u NOB-u do kraja rata. Nastao portret Josipa Broza Tita i reljef članova Politbiroa. Član je Drugog i Trećeg zasjedanja ZAVNOH-a i potpredsjednik na zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu.
1944.
Boravio u SSSR-u, modelirao Nošenje ranjenika (prvu varijantu) i darovao je Sveslavenskom komitetu u Moskvi.
1944-1945.
Porušeni spomenici kralju Petru i Aleksandru: u Skopju, kralju Aleksandru u Varaždinu, na Sušaku, u Somboru.
1945.
Nastavio je političku aktivnost izvedbom spomenika posvećenih revoluciji. Od 1945. do 1947. radi Spomenik zahvalnosti Crvenoj armiji na Batinoj Skeli, nekoliko varijanata grupe Nošenje ranjenika. Bio je vijećnik Četvrtog zasjedanja Narodnog sabora Hrvatske (ZAVNOH), poslanik Vijeća naroda prvog saziva (1945-1950).
1946.
Modelirao je Nošenje ranjenika – dar Zagreba Titu.
1947.
Postao je redovni član JAZU. Imenovan je majstorom kiparom i dodijeljena mu je majstorska radionica na Jabukovcu.
1948.
Izveo Spomenik maršalu Titu u Kumrovcu, te skulpturu Stid (spominjanu kao Brijunski akt, Eva). Radio je na skicama za Spomenik palim Krajišnicima na Šehitlucima.
1949.
Izradio je Maršalski znak Josipa Broza Tita.
1950.
Izradio je skulpture Dječak i Dječak s ribom, koje su kao fontane postavljene u parku naše ambasade u Rimu. Izabran je za poslanika Vijeća naroda drugog saziva (1950-1953).
1952-1954.
Radio spomenik Mir, dar Jugoslavije Ujedinjenim narodima za prostor kraj zgrade u New Yorku.
1952.
Postavljen je Spomenik revoluciji u Livnu – skulptura Nošenje ranjenika.
1953.
Nastao portret maršala Tita (mramor, po kumrovečkom spomeniku). Postavljena grupa Nošenje ranjenika u Zagrebu, pred zgradom Veterinarskog fakulteta. Modelirao je ženski Torzo (vis. 103 cm) i Torzo (vis. 70 cm).
1954.
Izdana je monografija »Augustinčić« (Kultura, Zagreb). Portretirao je Mošu Pijadu.
1955.
Portretirao je Bojana Stupicu, započeo s radom na Spomeniku žrtvama fašizma u Addis Abebi.
1958.
Portretirao Jovanku Broz.
1959.
Postavljen Spomenik etiopskom partizanu u Holleti i Spomenik rasu Makonnenu u Hararu.
1960.
Snimljen je kratkometražni dokumentarni film – Antun Augustinčić, autor Sime Šimatović.
1961.
Izgrađen Spomenik palim Krajišnicima na Šehitlucima kod Banjaluke.
1963.
Boravio je u Kairu i Port Saidu radi izrade skica i makete za Spomenik revoluciji u Port Saidu. Radio je Spomenik Marinu Držiću.
1965.
Izveo je Spomenik žrtvama NOR-a u Sisku na groblju Viktorovac. Imenovan je za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti u Beogradu.
1966.
Postavljena skulptura Nošenje ranjenika u Derventi. Dobio je nagradu AVNOJ-a za stvaralaštvo i rad.
1967.
Postao je član Savjeta federacije. Modelirao je grupu Nošenje ranjenika, postavljenu 1971. kao Spomenik palim borcima Imotske krajine, a 1973. u Krapinskim Toplicama kao Spomenik palim borcima NOR-a.
1968.
Radio je skice za jubilarni kovani novac, u povodu proslave Drugog zasjedanja AVNOJ-a. Objavljena monografija »Augustinčić« u izdanju Republike iz Zagreba.
1969.
Postavio fontanu Majka i dijete ispred Spomen-doma u Glini. Radio je na maketi Spomenika Hanu Asparuhu za Sofiju.
1970.
Izradio je Spomenik Martinu Pušteku u Novome Marofu. Potpisao darovnicu kojom sva svoja djela daruje rodnomu Klanjcu uz uvjet da se izgradi galerija.
1973.
Otkriven je Spomenik seljačkoj buni i Matiji Gupcu u Gornjoj Stubici. Imenovan je za dopisnog člana Akademije nauka i umjetnosti BiH u Sarajevu i počasnog člana Akademije umjetnosti SSSR-a u Moskvi. Postavljen je Spomenik Vladi Zečeviću u Loznici kraj Sapca.
1974.
Radio na portretu Branka Gavelle, koji je 1976. odliven u bronci i postavljen u auli Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.
1976.
4. svibnja otvorena javnosti Galerija Antuna Augustinčića u Klanjcu. Objavljena monografija »Augustinčić« u izdanju Privrednog vjesnika iz Zagreba.
1977.
Otkriven Spomenik maršala Tita u Velenju.
1979.
10. svibnja umro je u Zagrebu Antun Augustinčić. Kremiran je u Ljubljani. Urna s pepelom položena je podno spomenika Nošenje ranjenika, kojeg je za života odabrao.

Nagrade
1926.
Druga nagrada na međunarodnom natječaju za arhitektonsko rješenje interijera robne kuće »Selfridge’s« u Londonu.
1930.
Druga nagrada (izvedbena) za Spomenik patim Šumadincima u Kragujevcu.
1932.
Prva nagrada na javnom natječaju za Spomenik kralju Aleksandru u Splitu (nije izveden).
1934.
Prva nagrada za Spomenik kralju Aleksandru u Varaždinu i prva nagrada za Spomenik palim Nišlijama u Nišu.
1935.
Prva nagrada za Spomenik kralju Aleksandru ujedinitelju na Sušaku (s Franom Kršinićem).
1936.
Prva nagrada za Spomenik šleskom ustanku i Jozefu Pilsudskom, u Katowicama u Poljskoj, zajedno s arhitektom Dragom Galićem.
1937.
Prva nagrada za Spomenik Skender-begu u Tirani.
Prva nagrada za Spomenik kralju Petru i Aleksandru na Mostu cara Dušana u Skopju.
Četvrta nagrada za Spomenik J. J. Urquizi u Buenos Airesu (Argentina).
1938.
Prva nagrada za Spomenik kralju Aleksandru I. ujedinitelju u Nišu, s arh. Dragom Galićem (nije izveden). Druga nagrada za Spomenik kralju Petru u Sarajevu, u suradnji s arh. Dragom Galićem.
1950.
Nagrada vlade FNRJ za likovnu umjetnost, za figuru maršala Tita.
1954.
Nagrada grada Zagreba za spomenik Mir.
1961.
Nagrada Vladimir Nazor za Spomenik palim Krajišnicima kraj Banjaluke.
1964.
Nagrada grada Zagreba za portret maršala lita i za Spomenik Marinu Držiću.
1966.
Nagrada AVNOJ-a za stvaralaštvo i rad od općeg značaja.
1970.
Nagrada za životno djelo – Orden Republike sa zlatnim vijencem.