Galerija Antuna Augustinčića je muzejska ustanova koja prikuplja, čuva, obrađuje i prezentira cjeloživotni opus jednog od najvažnijih predstavnika hrvatske moderne umjetnosti, majstora-kipara, profesora i akademika Antuna Augustinčića (Klanjec, 1900. – Zagreb, 1979.), a bavi se i skulpturom općenito. Djeluje u zgradi Galerije s pripadajućim Parkom skulptura te nedalekoj zgradi Studija Galerije Antuna Augustinčića u kojoj se odvijaju sve funkcije muzeja osim stalnoga postava. Stalni postav prezentiran u zgradi Galeriji i Parku skulptura izbor je iz Augustinčićevog 50-godišnjeg kiparskog opusa koji ga je proslavio daleko izvan granica rodnog Klanjca. Trodijelni postav u Galeriji (intimna plastika, portreti i spomenici) dopunjen je Parkom skulptura koji se svojim likovnim i hortikulturnim vrijednostima skladno uklapa u staru jezgru Klanjca.
Izgradnjom i otvorenjem Galerije Antuna Augustinčića 1976. godine, nekadašnji je voćnjak obližnjeg franjevačkog samostana postupno transformiran u Park skulptura. Potkraj 1980-ih godina, stručni je tim (tadašnja direktorica Galerije Slavica Marković, povjesničar umjetnosti Tihomil Stahuljak, arhitekt Duško Dropulić i pejzažna arhitektica Biserka Šavora) osmislio idejni projekt uređenja kojim je Park skulptura dobio današnju koncepcijsku i prostornu artikulaciju te je službeno otvoren 4. svibnja 1990. godine. Poslije Domovinskog rata, pristupilo se održavanju i razvoju hortikulturnog segmenta te dopunjavanju parka skulpturama (Figura konja, Ikar, Anđeo, Mojsije, Spomenik Titu, Kupačica, Brijunski akt). Postavljanjem posljednje figure, one Petrice Kerempuha, skulpturalno obogaćivanje Parka dovršeno je 2015. godine.
Svojim likovnim i pejzažnim vrijednostima, Park skulptura Galerije Antuna Augustinčića u Klanjcu predstavlja jedan od najljepših parkova skulpture u Hrvatskoj.
U patio Galerije – mjesto odmora i pozornicu manjih priredbi – skladno se uklopio lik našeg najvećeg komediografa Marina Držića (1508.–1567.), kojega je Augustinčić prikazao kao glumca renesansne komedije.
Spustivši se u park dolazimo do skulptura kojih je prvenstvena namjena oplemenjivanje prostora: Kupačica obogaćuje park Daruvarskih toplica, Majka s djetetom izvedena je kao fontana u Glini, a Dječak/Manekenpis i Dječak s ribom postavljeni su u sklopu zajedničke fontane u parku ondašnje jugoslavenske ambasade u Rimu. Evu/ Stid Augustinčić je izveo i u mramoru za trijem Titove »Bijele vile« na Brijunima, što je skulpturi donijelo poznatiji naziv Brijunski akt.
Lirski motiv djevojke u sjedećem sklupčanom položaju, koji je Augustinčić učestalo koristio za nadgrobnu plastiku, predstavljen je nagom Tugom i odjevenom Usnulom djevojkom. Niz nadgrobne i spomeničke plastike koji zauzima ovaj dio parka, nastavlja se izražajnim poprsjem Mojsija, fragmentom figure izvedene za grobnicu obitelji Glück te potom postavljene kao Spomenik izraelićanskim žrtvama na zagrebačkom groblju Mirogoj. Ikar, rađen za grob palome avijatičaru Adalbertu pl. Šoštarić–Pisačiću na Mirogoju, u skladu s motivom, ističe se tehnološki hrabrom izvedbom i dinamičnom kompozicijom. Nasuprot je zatvoreni zbijeni volumen spomeničkog portreta slikara, političara i novinara Moše Pijade (1890.–1957.), prikazanog u sjedećem pognutom stavu dok piše. Spomenik Josipu Brozu Titu, kojega prvi odljev stoji uz njegovu rodnu kuću u Kumrovcu, jedan je od najboljih i najraširenijih portreta Josipa Broza. Konj u pokretu, dio uništenog somborskog konjaničkog spomenika, dostojan je primjer plodnog Augustinčićeva monumentalnog opusa. Anđeo – u liku djevojke s krilima – nadgrobna je figura, izvedena i postavljena 1933. godine na grobu obitelji Crkvenec – Palčić – Matulay na Mirogoju, gdje se nalazi i danas.
Posljednja u dugom nizu varijanti Nošenja ranjenika postavljena je ispred Medicinskog fakulteta na Šalati u Zagrebu. Središnji lik je Majstorov autoportret. Ne čudi, stoga, što je upravo ovu skulpturu odabrao za svoj nadgrobni spomenik: pod njom su položene urne Antuna i Nade Augustinčić.
Šetnju parkom završavamo pred ulazom u Galeriju, gdje nas dočekuje i ispraća figura Petrice Kerempuha, čiji je prvi odljev izveden 1973. godine kao dio Spomenika Seljačkoj buni i Matiji Gupcu u Gornjoj Stubici.
D. V.
