GALERIJA je prostor u kojem su izložena umjetnička djela (crteži, slike, skulpture). U našoj Galeriji sva su djela trodimenzionalni oblici u prostoru. To su SKULPTURE, a rad su jednog umjetnika – kipara Antuna Augustinčića.
Antun Augustinčić rodio se u Klanjcu 1900. godine. Bio je student, a kasnije i profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Tijekom dugogodišnjeg umjetničkog stvaranja izradio je velik broj skulptura i spomenika, koji su postavljeni u nas i u mnogim drugim zemljama. Još za života slovio je kao jedan od najvećih hrvatskih kipara. Umro je 1979. godine, a urna s njegovim pepelom po njegovoj je želji položena podno spomenika Nošenje ranjenika, koji se nalazi lijevo od ulaza u Galeriju.
Umjetnici gledaju, doživljavaju i predočavaju svijet na svoj način. Stoga skulpture koje ćete vidjeti ne odgovaraju uvijek stvarima kakvima ih obično vidimo. Potrebno ih je pažljivo promatrati da bismo shvatili što nam govore, jer skulpture ne govore riječima nego oblicima, volumenom i prostorom, plohama, površinom, linijom i bojom.
Da bismo u potpunosti sagledali neke od skulptura, potrebno ih je obići sa svih strana. To su STATUE. Neke pak možemo sagledati samo s prednje i bočnih strana, jer je stražnja strana neobrađena ili prislonjena na podlogu. To su RELJEFI. Budete li čitali natpise na pločicama ispod skulptura, saznat ćete njihov naziv, vrijeme nastanka i materijal od kojega su izrađene.

DVORANA I. (lijevo)
Skulpture u ovoj dvorani ukazuju na kiparevo zanimanje za ljudsko tijelo (dječje, žensko, muško) u raznim stavovima i pokretima. Jedan od najzastupljenijih stavova je KONTRAPOST, stav u kojem ljudsko tijelo ima oslonac na jednoj nozi, pa se izvija u obliku blage S-krivulje kako bi uspostavilo ravnotežu. Uočavamo ga čak i kad skulptura ne prikazuje cijelu figuru.
Za skulpturu koja prikazuje nago ljudsko tijelo kažemo da je AKT, a za onu koja prikazuje samo trup (tijelo bez glave i udova) kažemo da je TORZO. Lako ćete uočiti dva torza koja prikazuju isti model, ali u različitim materijalima. Jedan je mramorni, a drugi brončani. Usporedite razlike koje proizlaze iz različitosti materijala (npr. blagi prijelazi između svjetla i sjene na mramornom torzu, za razliku od jake suprotnosti svjetla i sjene na brončanom torzu).
Sigurno ćete uočiti neke linije-rezove na gipsanom Torzu (1952.). To su tzv. NATOVI, mjesta spojeva višedjelnog kalupa u koji je lijevan gips. Ponekad ih kipar ostavi vidljivima radi posebnog likovnog dojma. Na sličan su način, pomoću višedjelnih kalupa, lijevane i ostale skulpture. One veoma velike, na koje ćete naići u trećoj dvorani, odlivene su u više dijelova te spajane na samom mjestu postavljanja.

DVORANA II (povezni hodnik)
Ovdje su izloženi PORTRETI poznatih ljudi (umjetnika, političara, Augustinčićevih prijatelja). Svaki od njih drugačije je oblikovan i svaki na svoj način najbolje odražava prikazanu ličnost, bez obzira na fizičku sličnost sa stvarnom osobom. Pokušajte dokučiti koliko je oblik skulpture uvjetovan materijalom od kojeg je izrađena (drvo, kamen, bronca) i shvatit ćete zašto je za neki portret odabran baš određeni materijal, a ne neki drugi. Izloženi portreti većinom su GLAVE, no tu je i pokoje POPRSJE (osoba prikazana do pojasa, bista) te PORTRETNA FIGURA.

DVORANA III. (desno)
Treća dvorana prikazuje ono po čemu je Augustinčić najpoznatiji: JAVNE SPOMENIKE. To su skulpture velikih dimenzija namijenjene javnim prostorima, najčešće gradskim trgovima. Neki od izložaka su gipsani MODELI za spomenike u prirodnoj veličini (npr. skulptura Rudar koja je postavljena ispred Međunarodnog ureda rada u Ženevi), a neki su SKICE za spomenike. Skice nam pokazuju prvotnu, neposrednu umjetnikovu ideju o nekom spomeniku u umanjenom mjerilu. Koliko skica sliči dovršenom spomeniku ili koliko se od njega razlikuje, možete usporediti na primjeru spomenika Mir, koji je postavljen uz zgradu Ujedinjenih naroda u New Yorku te na primjeru Nošenje ranjenika. Spomenuti spomenik Mir ujedno je i rječit primjer SIMBOLIČNE STATUE: ženska figura na konju drži u jednoj ruci zemaljsku kuglu a u drugoj maslinovu grančicu te tako simbolizira mir u svijetu.

PARK SKULPTURA
U dvorištu Galerije možete predahnuti uz Spomenik Marinu Držiću. Tog našeg najvećeg komediografa Augustinčić prikazuje u liku renesansnog glumca. Sada ste već zašli u vanjski izložbeni postav, u kojemu su u okruženju parka izložene SKULPTURE NA OTVORENOM: neke od njih prvotno su bile u funkciji oplemenjivanja prostora, bilo kao samostalne skulpture, bilo u sklopu FONTANA, dok su druge imale funkciju SPOMENIKA, bilo kao JAVNI SPOMENICI, bilo kao GROBNI SPOMENICI. Jedina skulptura koja je i u galerijskom okružju zadržala funkciju spomenika je Nošenje ranjenika, grobni spomenik Nade i Antuna Augustinčića.  
(B. P.)